Drijenča

Područje zupe Drijenča čine prostori istoimene seoske zajednice. To je vrlo atraktivna cjelina koja obuhvaca povrsinu jednog osrednjeg grada, ukljucujuci u sebi mnogo zaselaka koji se opet dijele na manje cjeline, a na kraju svi skupa nose stari tradicijski naziv - Drijenca.

Najveci dio zupe smjesten je uz izvorisnu povrsinu rjecice Drijencice. Veliki dio Drijence cini zaselak Bucje, smjesten u dolinskom dijelu pored ceste Sibosnica - Dokanj, koji se rasporedomstambenih i gospodarskih objekata nastavlja na Sibosnicu. DIO majevickog masiva, koji se prostire u pravcu iszok-zapad, predstavlja sjevernu granicu majevickog gorja, a podrucje zupe Drijenca prostire se juzno od vrhova Vjetrenik (705m) i Operkovica (717m). Podrucje je u reljefnom pogledu veoma raznoliko, a zastupljeni su gotovo svi oblici reljefa: brda, pobrdja, kose, strane, uvale, doline, prijevoji, sedla, kikovi, cuvici, grebeni, zaravni i drugi zemljopisni oblici.

Toponimi podrucja Drijence slavenskog su podrijetla i temelje se na znacajkama reljefa, vegetacije i drugih prirodnih obiljezja, kao npr. Drijenca, Brdo, Perivoj, Kulice, Bucje. Ostali nazivi temelje se na prezimenima rodova ili prezimena koja su se tu naseljavala. Sam naziv "Perivoj" postoji na jos nekoliko lokaliteta na sirem podrucju Majevice. U grckom jeziku rijec "perivoj" znaci "dvor", a u suvremenom hrvatskom jeziku "park".

Sam Naziv "Drijenca" u etimoloskom smislu srodnik je rijeci "drijen". Ipak, treba spomenuti da na sirem podrucju Majevice nisu zabiljezene nikakve kultne radnje ili obicaji vezani za upotrebu ovog drveta.

Drijenca pripada razbijenom ili tzv. krcevinskom tipu naselja: kuce nisu na okupu, nego su razrijedjene i u okviru takvog naselja postoje manje cjeline. Tradicionalno zanimanje stanovnika Drijence bilo je stocarstvo, zemljoradnja i vocarstvo.

U Novije vrijeme na podrucju Drijence sve vise interpoliraju graditeljski sadrzaji uz novoizgradjene prometnice. To su zapravo kuce u nizu, koje stvaraju jezgru urbanog pejzaza Drijence.

Drijenca je vrlo prostrana, a cine je zaseoci Kulice, Martinovici, Dugonje, Brdo, Brcine, Toljaci, Bucje, Lucici i Perivoj. Kuce i ostali gospodarski objekti rastrkani su po kosama oko rijecice Drijencice i izmedju potoka koji cine samo izvoriste te rjecice. Najveci zaselak, Bucje, ima oko 50 domacinstava i vodi se kao posebna katastarska opcina, a neki ga cesto u svakodnevnoj komunikaciji smatraju i posebnim selom.

Zaselak Perivoj smjesten je na planiskoj strani Majevice iznad spomenute rjecice. Sam toponim govori o plodnosti ovoga lokaliteta, gdje je po predaji nekada bila samo suma.

Drijenca je velikimdijelom svoje novije povijesti administrativno i politicki pripadala opcini Lopare, a vazno je napomenuti dnevno i povremeno kretanje stanovnika Drijence prema Sibosnici, tipicno cestovnom naselju u kojem je godinama bila posta, ambulanta, pekara, kovacnnica, zemljoradnicka zadruga, nekoliko prodavaonica i pijacni da utorkom. Nakon posljednjega rata znacaj Sibosnice kao gravitirajuceg sredista gotovo je u potpunosti nestao, a tu funkciju preuzela su mjesta Breske, Dokanj, Tuzla i Celic, i to zahvaljujuci novim putnim pravcima. Napose je u tom smislu vazna cesta preko Zelenog kamena, izgradjena 1992. godine, prije svega radi podrske obrani istocnih ratnih polozaja.

Najznacajni dio prostorne infrastrukture Drijence stoljecima je bila karavanska cesta iz predturskog perioda stare Majevice, izmedju Sibosnice i Doknja, koja takodjer ima velik povijesni znacaj. Cesta je vodila preko Sibosnice do skele na Savi, u Brckom. Sasvim je sigurno da je imala visestruku ulogu za opstanak i egzistencijalnu fizionomiju stanovnika Drijence kroz duga stoljeca njihove proslosti. Za vrijeme austrougarske uprave ova je cesta imala poseban znacaj u prvom redu zbog naglog ozivljavanja gospodarskih i trgovackih aktivnosti u tuzlanskom kraju, jer je to bila glavna i jedina veza s luckim i cestovnim prometnicama na Savi. Cesta je bila karavanskog tipa, poplocana (kaldrmizirana). Uredno je odrzavana zahvaljujuci dobro organiziranoj sluzbi koja je uz tu cestu imala svoje sluzbene objekte, tzv. "putarnice". Jedna od njih je bila je na Spomeniku (stara Majevica). Prva asfaltirana trasa na podrucju zupe Drijenca, duga 4,5 km, spaja Drijencu sa Sibosnicom, a zavrsena je 2008. godine.